Saznajte što je to “sindrom Toma i Jerryja”

Mnogi od nas odrasli su na crtićima o Tomu i Jerryju, mačku i mišu koji se stalno love i upadaju u niz nepredviđenih okolnosti, a zapravo, iako na prvi pogled neprijatelji, ne mogu zamisliti život jedan bez drugoga. Zabavne su sve njihove pustolovine te ih rado prate i današnji, moderni klinci, međutim po njima je nazvan i jedan sindrom koji najčešće napada starije mačke. Čitajte dalje i saznajte o čemu se radi.

Neka istraživanja kažu da su mačke i štakori te miševi u prošlosti mogli komunicirati ultrazvučnim signalima, dakle frekvencijama koje su samo oni čuli i razumjeli. Točnije, mačka je mogla raspoznati takve signale koje su slali štakori i miševi te im je to omogućavalo da bolje prate i love svoj plijen. I danas su mačke ostale osjetljive na takve zvukove i općenito na zvukove visoke frekvencije. Upravo takva mačja karakteristika često se koristi u spomenutom crtiću o Tomu i Jerryju, odnosno Tomu smetaju jaki zvukovi koje Jerry ponekad proizvodi. Veterinarska istraživanja su pokazala da su starije mačke sklone epileptičnim napadima kada čuju zvukove određene frekvencije te je s obzirom na cijelu priču taj sindrom nazvan – sindromom Toma i Jerryja.

Prema medicinskoj evidenciji, starije mačke obično su imale određeni epileptični napad nakon šuškanja aluminijskom folijom, zveckanja metalne žličice od keramičku posudicu te nakon udarca staklo o staklo. Napadi koji su se dogodili nakon što bi mačke čule neki od navedenih zvukova različitog su intenziteta pa su se tako neke mačke samo malo trzale, dok su se neke i onesvijestile te im se cijelo tijelo trzalo po nekoliko minuta.

Sindromu Toma i Jerryja podjednako su sklone starije mačke svih pasmina i obične domaće mačke, međutim jedna je vrsta, pokazalo se, ipak sklonija od svih drugih, a radi se o burmanskoj mački. Dob u kojoj se sindrom najčešće pojavljuje je 15 godina. Pokazalo se da veterinarima ponekad promakne da se radi o ovom sindromu, međutim određeni lijekovi protiv epilepsije te, naravno, ne izlaganje mačke spornim zvukovima smanjuju rizik od ponovnih pojava napada.