Moć mačjeg vida i sluha

Osjetilni organi mačke imaju karakteristike koje im omogućuju da budu odlični lovci. Drugi sisavci nemaju tako izoštren vid, niti mogućnosti koje ima mačje oko.

Kada se nalazi u potpunom mraku, mačji vid se ne razlikuje puno od ljudskog. Ono što je za njih vrlo specifično su oči koje su prilagođene smanjenom svjetlu, a takvi uvjeti im ne predstavljaju nikakav problem. Naime, mačje oči hvataju i koriste svaki tračak svjetlosti koji im je dostupan, a ono im služi za snalaženje. Bilo da se radi o snalaženju po stanu ili izvan kuće, svjetlost im služi kao navigacija.

Photo by e-magic

Mrežnica mačjeg oka nije proporcionalno veća od ljudske, ali prima neobično veliku količinu svjetla. Razlog tomu su puno veća rožnica, zjenica i leća. Druga prednost tog oblika je zaobljenija i kraća očna jabučica koja širi vidno polje. Preklapanjem vidnog polja, stvara se stereoskopski efekt.

Da bi lakše shvatili i usporedili prednosti mačjeg vida, usporedimo ga s ljudskim. Čovjek ima vidno polje od oko 190 stupnjeva koja sa starenjem pada na oko 140 stupnjeva, od čega je 120 stupnjeva binokularno preklapanje. Mačka ima vidno polje od 285 stupnjeva, odnosno 130 stupnjeva binokularnog preklapanja. Binokularni vid je vrsta vida u kojem životinjske vrste dva oka koriste u zajedničkoj vizualnoj percepciji.

Funkcija mačjeg oka

Funkcija mačjeg oka može se usporediti s fotoaparatom, iako je on precizniji od oka. Svjetlo prolazi kroz pomičan otvor (kroz zjenicu u šarenici) koja upravlja količinom svjetlosti što ulazi i usmjeruje se lećom. Za razliku od fotoaparata gdje se leća pomiče prema naprijed i natrag kako bi promijenila žarište, leća u mačkinom oku ga mijenja promjenom oblika i povlačenjem mišića.

Na kraju svjetlost pada na mrežnicu (kod analognih fotoaparata je to bio film), koja preko vidnih živaca šalje impulse do vidnog centra u mozgu. Poput ljudske, mrežnica mačke sadrži dvije vrste osjetilnih stanica: štapiće i čunjiće. Štapići omogućuju dobar vid u mraku i osjetljivost na slabu svjetlost, a čunjići daju moć razlučivanja, odnosno sposobnost dobivanja dvije odvojene slike od dvaju različitih izvora.

Mačkine oči imaju nešto više štapića i manje čunjića od čovjeka. Zbog toga mačke bolje vide pri maloj količini svjetlosti, ali im nedostaje bolja moć razlučivanja. Otvor mačkine zjenice štiti mrežnicu od jakog svjetla. Kad se zjenice stegnu najviše što mogu, one se potpuno suze u sredini, ostavljajući samo uski prorez s rupicom na svakom kraju.

Dobre i loše strane mačjeg vida

Poput čovjeka, i mačke vide binokularno. To znači da se dijelovi vidnog polja, svakog od njena dva oka preklapaju. Takvo je preklapanje neophodno za stereoskopski učinak; ako jedno oko radi samo s vidnim poljem koje se ne preklapa s vidnim poljem drugoga, mozak ne može stvoriti trodimenzionalnu sliku.

Binokularno gledanje je vrlo važno za životinju koja je lovac, kao što je slučaj s mačkom. To joj pomaže da dobro procijeni udaljenost, odnosno koliko joj treba do cilja. Iako takvo procjenjivanje udaljenosti nije točno kao kod čovjeka, svakako je bolje nego kod pasa. Ljudsko vidno polje nije tako široko kao kod mačke, ali mi to nadoknađujemo mnogo većom pokretljivošću oka koje omogućuje veliko područje bjeloočnice što okružuje šarenicu.

Photo by Felinest

Za razliku od drugih životinja, sposobnost fokusiranja je kod mačaka razvijena jednako dobro kao i kod čovjeka. Kad oko fokusira neki predmet, oblik leće se mijenja pomoću tankih mišića iza šarenice (proces poznat kao fokusiranje). Stezanjem tih mišića, leća se savija i predmet bliže oku dolazi u žarište. Kad se opuste, leća se ispravi i u žarištu su udaljeniji predmeti.

Što se prepoznavanje boja tiče, neko se vrijeme smatralo da su mačke slijepe za boje i da mogu vidjeti samo u nijansama crne, sive i bijele. Istraživanja su pokazala da se mačke mogu dresirati da razlikuju boje, premda je za to potreban dugi period. Mnogi znanstvenici tvrde da mačke ne obraćaju pažnju na boje, te iako ih vide, ne pridaju im baš nikakvu važnost.

Funkcija mačjeg sluha

Dobar lovac osim oštrog vida treba i osjetljiv sluh. Mačka i čovjek imaju otprilike jednaku sposobnost za određivanje mjesta odakle potječe zvuk. Razlikuju dva zvuka razdvojena pod kutom od pet stupnjeva s točnošću od otprilike 75 posto.

Poput čovjeka, mačka koristi profinjen oblik vanjskog uha za skupljanje informacija o razlikama u kvaliteti zvuka, a te razlike joj pomažu da točno odredi mjesto na kojem se nalazi njen cilj. Zvučni valovi se skupljaju vanjskim uhom u obliku lijevka i provode do bubnjića. Ta membrana titra poput kože na bubnju i time pomiče tri tanke kosti što leže u srednjem uhu. Dalje se njihovo kretanje prenosi do ulaza u unutrašnje uho tzv. predvorje. Nakon toga zvučni valovi dolaze do pužnice, sustava spiralnih komora ispunjenih tekućinom. U tim se komorama nalazi osjetljiv Cortijev organ (nazvan prema talijanskom anatomu Alfonsu Cortiju) koji pretvara zvukove u električne impulse i preko slušnog živca prenosi ih do mozga.

U lubanji mačke se nalaze dvije velike komore za jeku koje životinji daju visoko osjetljivost na zvukove određenih frekvencija, kao što su šumovi koje stvaraju male životinje, odnosno mačkin plijen. Poput pasa, i mačke čuju zvukove visokih frekvencija mnogo bolje od nas. Osim toga, mačka ima izvrsnu moć razlučivanja tonova visoke frekvencije. U najboljem dobu života može točno odrediti zvukove koji se razlikuju za petinu ili desetinu tona.

Kao i kod čovjeka, starošću se gubi mačkina osjetljivost na zvukove visoke frekvencije. To smanjivanje oštrine sluha može početi u dobi od tri godine, a vrlo je očito u starosti od četiri i pet godina.